On je poznat po romanima za djecu, osobito krimićima. Dobitnik je nagrade „Grigor Vitez“ za svoje djelo „Tajna crne kutije.“ Ugostili smo ga u učionici hrvatskog jezika. Učenici četvrtog razreda dočekali su ga kratkim ulomkom iz njegova romana „Tajna mačje šape.“ Autor nam je ispričao nešto kratko o svojim djelima te o svojem sljedećem djelu koje će biti objavljeno na sajmu knjiga „Interliber“ u Zagrebu. Inspirirali su ga događaji iz njegovog djetinjstva i njegovog života dan danas. U njegovim djelima radnja se odvija ma mjestima gdje je on sam živio. Ispričao nam je kako se još od ranog školovanja volio baviti pisanjem priča koje je objavljivao u školskom časopisu. Objavljivao je priče i u časopisu „Modra Lasta“ za djecu. Učenici su mu postavljali puno pitanja na koja je on rado odgovarao, a nakon toga je Luka Grubić, član novinarske skupine napravio s književnikom kratak intervju.

Intervju s Hrvojem Kovačevićom

Možete li nam nešto reći o vašem djetinjstvu?

Djetinjstvo sam većinom proveo na košarkaškom igralištu. U školi sam volio crtati karikature i bio sam dobar u pisanju pjesama i sastavaka. Volio sam matematiku. Bio sam dobar u tome sve dok me nisu u 7. razredu počele zanimati cure i sport. Ispisao sam se iz literarne grupe i upisao u sportsku.

Kako ste počeli pisati?

Nakon što su se nekima svidjeli moji sastavci, upisao sam se u literarnu grupu gdje sam usavršavao svoju tehniku pisanja. U 3. razredu srednje škole sam  se prijavio na natjecanje Večernjeg lista za najbolju kratku priču. Nisam osvojio ništa! Upisao sam kasnije Fakultet arhitekture na kojem sam više pisao, nego učio. Prijatelji su me nagovorili da počnem pisati priče te je tako započela moja suradnja s „Modrom lastom“. U tom sam časopisu počeo objavljivati svoje „proslavljene“ kratke priče.

Koja su Vaša prva djela i inspiracije?

Inspiracije sam dobivao iz stvarnog života, a često i iz svojeg života. Prvo djelo je trebalo biti horor priča, no ono još nije dovršeno do dana današnjeg. Cilj mi je bio privući čitatelje i kroz knjige prikazati svoj pogled na svijet.

Dobili ste nagradu „Grigor Vitez“  za djelo „Tajna crne kutije“. Kako ste doživjeli to priznanje?

To mi je zapravo bila „druga-druga“ knjiga jer sam prije nje napisao knjigu „Tajna zelene maske“ koja baš i nije uspjela te je završila u košu za smeće pa sam zbog nagrade bio još sretniji.

Pišete li neko novo djelo?

Na „Interliberu“ će biti predstavljena moja nova knjiga „Tajna Zantara vidovnjaka“, a radim i na novim zbirkama priča.

Imate li nekog omiljenog pisca koji vam je idol?

Imam neke poput Kušana, Pavličića, Šesto, Pilić…

Koju biste poruku željeli prenijeti čitateljima

  Oni koji žele pisati moraju biti strpljivi.

Luka Grubić, 7.a