Film „Posljednji let Petra Ginza“  bio je suprotan od mojih očekivanja. Mislila sam da će to biti crno-bijeli stari film, dosadan, kao i svi ostali  koje gledamo u organizaciji škole. Ispostavilo se da je film nešto sasvim drugačije.
Film govori o životu dječaka Petra Ginza kojeg su odveli u logor. Gledajući ga, u meni su se miješali različiti osjećaji i pitanja:  „Kako je on to uspio preživjeti? Kako je uspio izvršavati sve te teške poslove?“

Pa on je bio samo dječak, dječak mojih godina. Današnja djeca to ne bi mogla preživjeti.  Ja to ne bih mogla preživjeti. Mene bi to slomilo. I fizički i psihički.
Petrova sestra, Eva, u filmu ima važnu ulogu. Ona prepričava što se sve zbivalo u životu njezinog brata i kakav je on bio. Tijekom filma, dijelovi s njom najviše su me dojmili. Kako je uspjela zadržati suze? Ja to sigurno ne bih mogla. Da se mom bratu dogodi nešto, plakala bih na svaku riječ koja bi me na njega podsjećala. Scene s njom su bile zaista dirljive.

Kad je film završio, gospodin Branko Lustig održao nam je kratko predavanje. On je također kao dječak bio poslan u Auschwitz. Dijelio je istu sudbinu kao i Petar. Razlika je u tome što je gospodin Lustig uspio preživjeti. Sad ima preko 80 godina i poznati je redatelj. Zaista se divim tom čovjeku i filmu o Petru Ginzu. Film, a i gospodin Lustig na mene su ostavili snažan dojam i natjerali me da razmislim o svom životu. Savršen je. Hvala im.

Dina Glad 8.b